Na nedavno održanom AMSAT-ovom simpoziju u San Franciscu, o kojemu je već bilo riječi na našim stranicama, pričalo se između ostalog i o (ne)uspjehu SuitSat-1 projekta, te o planovima za SuitSat-2. Ista ekipa koja je radila na prvom SuitSat-u, ovoga će puta imati više vremena za planiranje i realizaciju boljeg satelita. Poraditi će se na opremi: smanjiti će se broj kutija s odašiljačem, baterijom i mikroračunalom, te će se ugraditi transponder s DSP-om. Lansiranje je zakazano za listopad 2007. godine, kada je ujedno i 50-ta obljetnica Sputnika-1 - prvog umjetnog satelita. Da potsjetimo, SuitSat-1 je prvi satelit u potpunosti izrađen u svemiru, unutar Međunarodne svemirske postaje. Unutar starog ruskog svemirskog odijela bila je ugrađena radioamaterska oprema koja je u 8-minutnim ciklusima emitirala glasovne poruke, telemetriju i sliku. Zbog male snage odašiljača i problema s pretjeranim hlađenjem baterije, SuitSat-1 su izravno čuli samo najbolje opremljeni radioamateri. Drugi su, poput nas, SuitSat-1 slušali preko repetitora na Međunarodnoj svemirskoj postaji. Ovaj je projekt privukao ogromnu pažnju medija, te je kao takav bio velika promocija radioamaterizma i radiokomunikacija.
I ovoga će se puta kao odijelo iskoristiti rusko Orlan svemirsko odijelo. DSP će na SuitSat-u služiti da se sa jednim radiouređajem može kombinirati nekoliko tehnika rada: SSB (UHF uplink, VHF downlink transponder), FM cross-band transponder, CW ID, SSTV s 4 kamere (a stanica na Zemlji će odabrati jednu od njih). Kao novost, ovoga će se puta koristiti i solarni paneli, veličine manje od A4 formata papira, a mogu davati do 30W, koji će nadopunjavati 28-voltne baterije. Trajanje SuitSat-a 2 projekta u svemiru bi trebalo biti 6 mjeseci ili više. Ovaj će projekt biti ujedno i test za opremu koja se planira ugraditi na Phase 3E satelit. Naziv za ovu vrstu projekta je SDR - Software Defined Radio.
Voditelj projekta je kao i prošli put Lou McFadin (W5DID).