Ernst Krenkel imao je jedinstvenu pozivnu oznaku RAEM (od 1935. do 1968. godine). Ernst je bio poznati
radioamater koji je većinu vremena radio sa Sjevernog pola. Bio je jedan od posade prve plutajuće postaje sjevernog pola (UPOL). RAEM je izvorno bila pozivna oznaka ledolomca "Chelyuskin" koji se 1934 razbio u Arktičkom oceanu, a na kojem je Ernst bio glavni radiooperator, i u vrijeme potonuća spasio 104 osobe. Znak je reizdan raiooperatoru heroju - Ernstu. Ernst je bio jedan od osnivača "Central Radio Club of the USSR"-a, kao i osnivač "Radio Sports federation". U čast Ernstu, svakog se Božića održava 8-satno natjecanje (RAEM Contest).
(Izvor: http://goto.glocalnet.net/sm5iq/raemeng.html)
Sa 37 godina, Ernst je napisao svoje memoare na Njemačkom jeziku. Memoare je pisao jer je sa svojih 37 godina imao iskustva više nego što neki skupe u cijelom svom životu, a na Njemačkom zato da bi se knjiga čitala i u Njemačkoj i zato što je Ernst dolazio sa Njemačkog govornog područja.
1920. godine završio je tečaj za radiooperatora, te nakon toga dvije godine bio telegrafist u Ruskoj vojsci (Red Army). Kako kratkovalne veze sa Arktika nisu bile tada još ispitane, Ernst je nagovorio profesora u Leninovom laboratoriju da mu da opremu, a zatim se prijavio u vojsci u Leningradu za putovanje na Artik, jer, kako je sam rekao: on ima kratkovalnu opremu. Blef je bio uspješan! Nekoliko sati nakon dolaska u bazu, Ernst je uspješno komunicirao sa bazom u Rusiji.
U zimi 1930, on i nekolicina drugih znanstvenika krenuli su na Franz Jozef's Land, od kuda je Ernst napravio vezu sa najsjevernije točke.
Misija ledolomca Chelyuskina bila je proći Sjeverno-Istočnim prolazom i dostaviti hranu, odjeću, lijekove, opremu i ostale potrepštine vremenskim postajama. Nakon polaska, 16. srpnja 1933. brod je napredovao sve sporije i sporije, da bi napokon zaglavio u ledu. Kada su ljudi, sa stvarima koje su prevozili, počeli napuštati brod, brod je pogodilo nekoliko naleta vjetra. Ernst je poslao poruku da brod tone, rastavio opremu i odnio ju sa sobom u led. Nakon potonuća broda, sagradili su šatore. Ernst je svoj stol u šatoru s radio opremom nazivao svojim 'svetim mjestom': "Naljutio bih se kada bi netko pokušao staviti šalicu za čaj na moj stol". Spašavanje se odvijalo tako da su se 104 osobe malim zrakoplovom prevozile do sigurnog mjesta, udaljenog preko 200 km.
1937. godine Ernst je prvi puta doletio na Sjeverni pol. 10-tak sati nakon polaska u eteru se začuo Ernstov glas: "Ovo je UPOL. Čujemo vas čisto i bez šuma". Ernst je često, zbog svojih obaveza kao radiooperator, spavao samo 3 sata na noć. Na plutajućoj je postaji boravio 274 dana. Svoj je dnevnik vodio svakodnevno. U njega je zapisivao osobne dojmove i sva događanja na postaji.
Ernst Krenkel je umro 8. prosinca 1971. godine.