Prvih 1000 km je za nama, 3 dana i nekoliko zemalja. Sinoc smo stigli i do juzne Poljske, a to bi bilo malo vise od pola puta do sjevera. Vremenska prognoza nas odlicno sluzi, ali vrijeme leti. Premalo je vremena da bi se malo vise zaustavili ili malo vise odspavali - trenutno se nalazimo u Gliwicama na jugu poljske - za one koji ne znaju to je grad u kojem je zapoceo 2. svjetski rat kad su se njemacki vojnici prebukli u poljake i prosvjedovali na lokalnoj radijskoj postaji.
Od Zagreba do ovog mjesta zaustavljali smo se prvo u Budimpesti koja nas je izgledom i nocnim zivotom totalno odusevila. Iako smo stigli vrlo kasno uspjeli smo se upoznati s gradom jer je sam po sebi vrlo jednostavan okupljen oko Dunava. U glavnoj ulici nasli smo i restoran posvecen Julesu Vernu - www.verne.hu. Hrana je bila odlicna, a izaci iz madjarske bez gulasa u trbuhu bila bi prava sramota. Nakon toga posjetili smo Obudai otok koji se nalazi na sred Dunava. Ovdje zabava za mlade traje non-stop a nas plan da vidimo koncert Korna nazalost nam se nije ostvario jer smo dosli prilicno kasno, ipak ostali smo vise od 4 sata na festivalu i naravno nismo ga uspjeli svoga preci - to je jednostavno preveliko za jedan dan. Ambijent i nevjerojatan osjecaj sigurnosti. U Budimpesti smo bili kao doma! Odusevljeni spavamo u autu da se barem malo odmorimo za nastavak. Hoteli i hosteli su vec svi prepunjeni. Ujutro nastavljamo za Gliwice. Prvo na red dolazi slovacka cije su ceste prava katastrofa a posljedice socijalizma nevjerojatne su - stari zapusteni industrijski objekti na svakom koraku. No, spustamo se u prvi veci grad - to je bilo i u planu da se zna - Banska Bistrica i tamo pravo iznenadjenje. Predivno uredjen trg - to je vjerojatno najljepsi trg koji smo dotada vidjeli. Nismo mogli ne zamjetiti jako ljepe slovacke cure - to je uz predivan krajolik jedan od samo nekoliko razloga za posjet Slovackoj. U tom gradu odlucujemo mjenjati rutu i idemo na Cesku preko Ziline da sto prije dodjemo u Gliwice. Ulaskom u poljsku nas mjerac pokazuje 1000 km! U Gliwice dolazimo navecer i s nasim domacinima uzivamo u blagodatima poljske hrane, pica, nocnog zivota tu su i radiouredjaji spremni za akciju no ipak nismo stigli odraditi barem maleni dio WAE natjecanja. Za sada je odlicno i nismo se izgubili, zamislite si samo to!!! Idemo dalje....